Sva blaga Topolja
Ovogodišnja „Noć muzeja“ održat će se 28. siječnja 2022. godine, a naglasak će biti na temi „Između stvarnog i digitalnog“. Spomenuta manifestacija, pod pokroviteljstvom „Etnografskog centra izvrsnosti“ HKUD-a „Osijek 1862.“, ove će se godine u Šokačkoj kući u Topolju realizirati samo kao digitalni sadržaj. Iako je riječ o takvom sadržaju, edukacija i zabava neće izostati. Pridružite nam se u raznovrsnim kreativnim aktivnostima učenika I. i III. gimnazije Osijek kako biste se na inovativan i drukčiji način upoznali s modernim umjetničkim ostvarenjima.
Kako oživjeti kulturnu baštinu Topolja koja je poticaj za stvaranje? Glavni su izvor ovog istraživanja različita područja: baranjske škrinje i nošnje, tradicijska arhitektura, glazba, književnost i narječje.
Virtualnu izložbu radova Jakova Viszmega, učenika I. gimnazije Osijek, postavila je profesorica likovne umjetnosti Nataša Tram. Jakov je iskoristio motiv baranjske škrinje kao ideju za koncept stvaranja živopisne modne kolekcije. Njegova odjevna kombinacija ima karakter suvremene odjeće protkane baranjskom tradicijom. Spoj suvremenosti i tradicije doveo je do stvaranja virtualne izložbe koju možete pogledati na poveznici.
Osim virtualne izložbe nudimo vam i učeničke radove inspirirane muškim tradicijskim kaputom, a osvrnite se i na impresivni kaleidoskop detalja nošnje topoljskog kraja.
Nakon uspješno provedenog edukativno-kreativnog dijela zabavite se uz Escape room „Šokačka kuća u Topolju“, kviz koji će provjeriti vaše poznavanje topoljske tradicijske arhitekture.
Svi ovi sadržaji nastali su kao sastavni dio prve etape projekta „Sva blaga Topolja“ u kojem sudjeluju učenici I. gimnazije Osijek (mentorica: Nataša Tram), učenici III. gimnazije Osijek (mentori: Lidija Neznanović i Karlo Kobaš) te predstavnici kulturne organizacije Društvo prijatelja baranjskih starina „Ižip“ iz Topolja.
Adriana Božić
Naša Adriana Božić rođena je 25. listopada 1990.godine u Novoj Gradišci no trenutno živi u Novskoj, najzapadnijem gradu Slavonije. Već od sedme se godine bavi folklorom, a prvi joj je doticaj s tim predivnim hobijem bio dječja sekcija u školi, a potom je plesala u KUD-u „Šubić“ Novska u kojemu i danas voli zaplesati iako rijetko zbog raznih obveza. 
Godine 2008. počinje voditi dječju folklornu sekciju KUD-a „Šubić“ nakon više položenih seminara (trogodišnji ciklus Seminara folklora panonske zone – ples, kao i trogodišnji ciklus dječjih plesova i igara na istome te ciklus seminara ETHNO pod vodstvom Gorana Kneževića).
Ljubav prema folkloru utkana je u cijelu njezinu obitelj. Svoju vlastitu, novljansku narodnu nošnju dobila je s 14 godina. Satkala ju je, na tkalačkome stanu kojega je napravio njezin otac, a izvezla po uzoru na stare nošnje, njezina majka. Nakon toga 2009. godine upisuje Učiteljski fakultet u Osijeku, smjer Predškolski odgoj. Buduća struka i ljubav prema djeci i plesu te pjesmi naveli su je na istraživanje kako su se prije igrali stari na području Novske.
Voditeljica C starije grupe Ljubav prema folkloru utkana je u cijelu njezinu obitelj..
Tijekom istraživanja na suradnju su uvijek bili spremni bake i djedovi, a sve je to rezultiralo njezinim vlastitim održavanjem predavanja Igara i plesova novljanskoga kraja na seminaru čiji je polaznik prije toga bila, na seminaru u Vinkovcima 2011.godine.
Godinu dana kasnije Adriana se sa svojom obitelji odlučila istražiti nošnju iz sela pored Novske, iz sela njezina djeda, iz Kozarica. Pošto su novljanski kraj pogodila ratna zbivanja niti jedna nošnja iz toga sela nije ostala sačuvana. Pomoć u istraživanju bila je samo pokoja slika i poneka starica koja se sjećala nekog detalja. Ipak, uspjeli su istražiti te od prvog udarca na tkalačkome stanu i zadnjega uboda iglom i svilenim koncem izraditi jedinu nošnju toga sela u Hrvatskoj.
Upravo se s tom nošnjom Adriana odlučila prijaviti na 45. natjecanje za najljepšu djevojku, snašu i momka pod nazivom „Mladost i ljepota Slavonije“ u Mikanovcima gdje je osvojila prvu nagradu. Te iste godine postaje članicom našeg ansambla, a već naredne godine dobiva priliku voditi i one najmlađe članove toga društva koju širokogrudno prihvaća.
Iako završava fakultet i dalje ističe kako su joj upravo ti dani provedeni uz folklor, i sve ono što uz njega ide, najljepši. No, tko zna, možda i nakon fakulteta bude imala svoje mjesto u folkloru. Kod nas, u našem Društvu zasigurno, hoće.
