O ansamblu

Nastavljajući dugu tradiciju kulturnog i glazbenog djelovanja u gradu Osijeku od "Osječkog pjevačkog društva" iz 1862. godine, preko "Sloge", "Kuhača" i "Milice Križan", Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo "Osijek 1862" ove godine obilježava 150 godina organiziranog kulturno-umjetničkog amaterizma.

Kroz to razdoblje Društvo je mijenjalo nazive, za vrijeme svjetskih ratova prestajalo s radom da bi s još većim poletom obnavljalo svoje djelovanje, prilagođavalo aktivnosti potrebama vremena,  no uvijek s ciljem  da kroz  kulturno, glazbeno i društveno djelovanje  čuva  i predstavlja svoju hrvatsku i srednjoeuropsku baštinu.

Sudjelujući  u radu Društva, na tisuće vrijednih članova obogaćivalo  je i oplemenjivalo društveni i kulturni život grada, i svoj osobni.
5. siječnja 1862. godine sjedinjenjem crkvenog glazbenog društva „Kirchenmusikverein“ sa  svjetovnim pjevačkim društvom „Esseger Liedertafel“ osnovano je Osječko pjevačko društvo („Esseger Gesangsverein“)  koje od 1885. godine djeluje pod nazivom Hrvatsko pjevačko društvo „Sloga“, a od 1891. pod imenom „Osječko glazbeno  društvo“. Društvo se razvija u okviru glazbene djelatnosti:  tamburaške i pjevačke,  te priređuje mnoge uspješne koncerte i dobrotvorne zabave.

Od 10. ožujka 1907. godine društvo nosi ime Hrvatsko pjevačko i glazbeno društvo „Kuhač“ po imenu, u to vrijeme živućeg muzikologa, Franje Kuhača. U narednom razdoblju do II. svjetskog rata djelovanje društva očituje se u dubokom osjećaju gajenja hrvatske glazbene i pjevačke umjetnosti i žarište je općeg hrvatskog glazbeno-kulturnog  nastojanja Osječana. Uz muški i mješoviti zbor u „Kuhaču“ djeluje i orkestar što omogućuje izvedbu  monumentalnih djela, tako da društvo ima veliki utjecaj na razvoj glazbenog života u Osijeku.  1926. godine za zborovođu izabran je Lav Mirski,  ravnatelj Glazbene škole,  a  već 1927. godine „Kuhač“ izvodi  Verdijev oratorij „Messa da Requiem“ uz sudjelovanje 150 članova i prijenos zagrebačke radiostanice. Iste je godine oratorij izveden u Beogradu i Subotici. 1928. godine muški zbor sudjeluje na Festivalu Čehoslovačkog pjevačkog saveza u Pragu. Početkom 1929. godine osnivanjem kazališne sekcije društvo preuzima  zadaću da ispuni prazninu koja je nastala u glazbenom životu Osijeka  prestankom rada operete u kazalištu. U narednih nekoliko godina Društvo izvodi operetu „Vesele žene osječke“, Leharovu operetu „Ševa“, Albinijev „Barun Trenk“, Stolzovu „Mädi“, Nedbalovu „Poljačku krv“,  „Stambolsku ružu“ i druge.

1929. godine  mješoviti zbor „Kuhača“ s 93 člana sudjeluje na Sveslavenskom pjevačkom festivalu u Poznanju,  u Poljskoj.
Godine 1936.  društveni orkestar izvodi koncert „Razvitak plesova“, a mješoviti zbor koncert „Narodne pjesme slavenskih naroda“ na kojem je ženski zbor nastupio odjeven u narodne nošnje.
Za vrijeme II. svjetskog rata „Kuhač“  prestaje s radom.
Na zdravim temeljima glazbeno-pjevačkog amaterizma i  uz stručno vodstvo dirigenta Lava Mirskog  Omladinska organizacija 1948. godine osniva Omladinsko kulturno-umjetničko društvo „Milica Križan“  koje okuplja sve umjetničke i organizacijske snage Osijeka i omladinu iz učiteljske škole, gimnazija, tehničke škole i učeničkih domova.

U OKUD-u „Milica Križan“ djeluju likovna sekcija, dramska sekcija pod vodstvom moskovskog redatelja Veršagina, folklorna sekcija pod vodstvom Argene Savin, zbor i simfonijski orkestar pod vodstvom Lava Mirskog. U to su vrijeme članovi društva i, kasnije, javne osobe: Fabijan Šovagović, Antun Vrdoljak, Borivoj Dovniković, Zlatko Bourek, Zlatko Madunić, Oliver Mlakar, Vladimir Levak, Marijan Selman i drugi.
Društvo djeluje u prostorijama Omladinske organizacije u Kapucinskoj ulici, potom u Radničkom domu, u prostorijama HPD „Lipa“,  da bi od 1962. godine preselilo u Sindikalni dom Tvornice šećera, koja od tada postaje i trajni pokrovitelj društva. U velikom požaru, koji je zahvatio Sindikalni dom 1974. godine, stradala je arhiva i fundus nošnji. U obnovljenom prostoru nastavlja rad folklorna i tamburaška skupina.
19. studenoga 1991. godine društvo mijenja ime u Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Osijek 1862“.   

Amater je čovjek koji djeluje iz ljubavi težeći visokim umjetničkim ciljevima. Ova je misao moto s kojim gospodin Željko Čiki, naš bivši tajnik, vodi Društvo posljednjih četrdesetak godina. Nemoguće je predstaviti Društvo i sve ono što je u umjetničkom smislu postiglo, a ne spomenuti gospodina Željka Čikija, koji od 1971. godine osmišljava program Društva, organizira velike turneje i nastupe po  Europi, Aziji, Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi.  Gospodin Čiki uspostavlja suradnju s najvećim  stručnjacima hrvatskog folklora:  prof. Zvonimirom Ljevakovićem, dr. Ivanom Ivančanom,  prof. Vidom Bagurom,  koji svoje koreografije postavljaju u Društvu. Za rad na vokalnoj tehnici angažira maestra Dinka Fia, vokalnog pedagoga.  Umjetnički mentor Društva, sve do svoje smrti,  bio je dr. Ivan Ivančan.
Zahvaljujući takvom pristupu,  Društvo je zauzelo i godinama održalo vodeće mjesto među hrvatskim folklornim ansamblima.

Za podršku i pomoć zahvaljujemo i Tvornici šećera Osijek, koja je trajni pokrovitelj Društva već 50 godina (od 1962.).
Prošle su mnoge generacije, uloženo je puno entuzijazma, odricanja i truda, a zadovoljstvo postignutim uspjehom i nagradom publike neprocjenjivo je i trajna je uspomena svakog člana.

1862. - 2012.

Share on Myspace